Vrt kao najbolji prijatelj...

Lijepo toplo vrijeme prethodnih dana dalo mi je  mogućnost da se svom vrtu više posvetim,nije to samo puko odrađivanje posla u njemu,nego osjećaj da sam mu bliska,da ga doživim kao nekoga sa karakterom,toplinom i dušom,jer on to zaista i jest.

Nekada naiđu tmurniji oblaci,lošiji dani a on u maniru dobrog prijatelja osjeti potrebu da mi je tada potrebno njegovo utočište,želi mi pokloniti dodatnu pažnju svojom ljepotom da me smiri i razvedri.Svako jutro ga obiđem,pogledam ljepotu sa kojom me daruje i kažem hvala ti.Plodove iz vrta nudi mi na dlanu,svu tu jesensku šarenolikost uživamo zajedno.

I danas ću krenuti u vrt,on već smišlja nove ideje kojim će me iznenaditi,vidim da javor lagano crveni,ruže dobijaju nove pupove,rumene cvjetovi hortenzije,bršljani se povijaju od bujnosti,cvijeće je u bujnom cvatu,očito želi da pomislim da je proljeće da me malo zavara,da me što duže drži blizu sebe, svjestan da su mrazevi i hladnoća blizu,i da neće još dugo biti sve ovako bujno i prelijepo u njemu.No i pored toga zna da ću i kada sve ogoli ja opet biti uz njega,uživajući i tada kada izgubi svoju punu ljepotu.Pravi prijatelji su uvijek jedno drugom tu.