Ponovno tu...

Ni sama ne mogu vjerovati koliko je vremena prošlo od moga zadnjeg posta..dugo,zaista predugo,ali u međuvremenu desio mi se jednostavno život,posve zaokupljena nekako hvatam korak sama sa sobom kroz sve,handlam dan po dan,sakupljam pa puštam od sebe,ustajem i padam i sve tako dok ne proleti godina,i ne ne okreneš se evo nas u Novoj,nadamo se boljoj i potpuno vjerujući da je upravo ova baš  ona naša godina po svemu
.Kod nas je dom kao i uvijek ostao po starom,šarmantan i željan prigrliti svakoga u svojoj skromnosti i toplini,posebno u ove  prošle blagdanske dane.

.. za sreću  su dovoljne sitnice,ove moje male sitnice zasigurno donose osmjeh na lice,neka večera u krevetu,lijena predvečerja u toplom domu,dobro štivo u rukama ili nešto slatko na tanjuru..da sve me to čini sretnom.

i eto..ponovno tu,ponovno s vama..moram priznati da mi je trebalo vremena za povratak,a treba ,i vremena da se vratim u štos sa pisanjem i postovima,uhhh toliko mi je drago,ovo je post za probijanje leda,a onda nadam se čitamo se uskoro ponovno,
Hvala svima koji ste sve ovo vrijeme uz mene na ovaj ili onaj način,javljanjem i podrškom,pitanjem da li ću se vratiti i kada, dragi moji čitatelji dali ste mi do znanja koliko je ova moja Blue Hortensia bila inspirativna i zanimljiva svima vama pa i ovo vrijeme dok nije bilo novih postova,ne mogu vam dovoljno zahvaliti, to je istinski motiv da sam ponovno tu...