Prošli puta pisala sam vam o svoj prevrtljivosti veljače,post je bio snježan,pravi zimski,a sada, nekoliko dana kasnije,veljača je prevrtljiva i miriše na rano proljeće..
Mislim da se u našem domu proljeće već na veliko osjeća i to vas dočeka bukvalno već sa samih ulaznih vrata, iz prostora koji čini jedan veliki ne grijani hodnik... čini se uspjela sam pretvoriti ga u mali cvjetni "vrt".Našlo se tu svega da se prostor proljetno oplemeni.Staro porculansko posuđe opet je poslužilo da ugosti mini narcise i šafrane,šareni jaglaci šarene se iz posude,a ono što najviše volim jest nešto tako jednostavno,nježno i zeleno a to je mahovina.Potpuno sam očarana njome,sakupljam je ali i dobijam na poklon,priznat ću to je nešto najoriginalnije što mi je netko poklonio, držim pune ruke žive šumske mahovine.
Na sloj zemlje položila sam nježnu mahovinu,na njoj je tek nekoliko sitnih keramičkih pričica,puževa kućica.., i evo dekoracija sa komadićem žive prirode, u domu,u veljači,u zimskom jutru zeleni je odsjaj.
I evo želju sam si ostvarila da si pružim dašak zimskog proljeća cvijećem kojim se okružujem,nadam se da sam to prenijela i svima vama kroz svoje slike.Tako je dobar osjećaj kada se ugleda prvi cvjetak u vrtu,prekrasni kukurjek sprema svoju cvatnju,a visibababama proviruju bijele kapice...i opet mi prolaze leptirići kroz trbuh dok mislim na sunce,opet sam zaljubljena u male radosti koje mi proljeće nosi..želim jednako i vama dragi moji.