Bjelina...

Toga dana nebo je zasivilo,vjetar je počeo nositi nositi pahulju za pahuljom, a ono dijete u meni naslonilo je glavu uz  prozorsko staklo i veselilo se onome što vidi..napokon počinje bjelina.

Do jutra vrt je ogrnuo svoj bijeli plašt,mirno je,..volim kada sve utihne pod bjelinom,kada se svaki,ali  baš svaki zvuk zavuče pod snijegom,samo ostaje lagana škripa pod stopama dok koračam.Udišem zimsku svježinu,gledajući vrt uokolo sebe,šalica čaja u ruci za šetnju,psi u igri,snijegom prekriveni grmovi,a  snijeg polako pada..dovoljan razlog za reći ..divno je!

Dijete u meni nikada neće prestati voljeti ovakve trenutke, prve pahulje,osjećaj bjeline i mira i jedan običan zimski dan pretočen u sliku za pamćenje..

Zeleno volim te..

Ovo je svojevrsni nastavak prethodnog posta,proljeća u sred zime i moje želje da ozelenim dom sa prvim cvjetnicama koje se mogu već naći u prodaji a nešto i onim mojim forsiranim.

Nekako uvijek baš u ovo doba godine prilično me hvata kriza za vrtom,tješim se proljeće nije tako daleko,ali kada pogledam kroz prozor i vidim ogoljen vrt,kada stignu na naplatu računi u prvom mjesecu i naniže se još štošta toga, onda mi zaista treba zelenilo, nešto  opuštajuće oku uokolo mene, što će sve to  barem donekle ublažiti.Kažu da zelena boja ima ljekovitu,iscjeljujuću moć,biljke također..

zelena boja je najugodnija ljudskom oku i daje sigurnost.Vjerovati je da je to sve tako,biljčice mi se smiješe dok ih gledam,i nije da pretjerujem ali svaki,baš svaki puta me iznova svake godine oduševi baš taj prvi jaglac u cvatu ,lukovice ranih narcisa,zumbuli.. iako računi su vrtoglavi,svakodnevica siva,ali  kratko i jasno.. zeleno volim te!..zeleno je boja nade..nadam se kako tako boljemu!

Šarm siječanjskog proljeća..

Dan kao što je današnji sa suncem,u zraku se osjeti neka čudna toplina,zar siječanj ima tako plavo nebo?..proljetnim šarmom odiše ovaj siječanj ,to je definitivno. Smjestila sam bijelu ružicu kraj prozora,zumbuli tek što su provirili svojim zelenim nosićima, a ja osjetim nešto kao proljetni zanos,ili sam zanesena željom da što prije stigne ono pravo proljeće,ne znam,ali znam sigurno da su ovi topli dani u siječnju donijeli prva razmišljanja o onome pravom proljeću,vrtu, pravoj toplini i leptirićima u trbuhu kada pomislim da sve to nije uopće tako daleko.

Ovih dana godi mi na tren uhvatiti zraka u vrtu,posve je neobično kada sam ugledala već rascvali kukurjek,ili napupalu granu grma mirte,sa svih strana izviruju lukovice,a jesenske maćuhice cvatu baš kao u sred proljeća,ptice imaju svoje rituale dolazeći na hranilice na koje im redovno ostavljamo njihove poslastice..zaista i ovakvo vrijeme ima svoj poseban šarm.

 Htjela sam vam o još nečemu,a to su lukovice zumbula,volite li i h i poželite sami isforsirati njihovu cvatnju u siječnju,možete to i ovako.U jesen kada kupite lukovice,stavite ih ne otpakovane u hladnjak i jednostavno zaboravite na njih kojih mjesec i pol,na taj način simulirat će te im zimu,a nakon toga vremena zasadite ih u malo zemlje,postavite na toplo i svjetlo mjesto i za koje kratko vrijeme ugledat ćete im prve zelene izboje iza kojih se kriju cvjetni pupovi..nije teško zaista,ovakva isforsiranost je tako dekorativna posebno u ovim zimskim mjesecima kada nam zaista zumbul svojim cvijetom i mirisom zna uljepšati dom,ja još uvijek čekam na to sa svojim zumbulima.

Staro porculansko posuđe,ili emajlirani kalup za kuglof,malo drenaže od kamenčića ili glinenih kuglica,malo zemlje i mahovine i proljetni aranžman u sred zime je gotov.

Iako sam u ovu godinu ušla potpuno lišena onih novogodišnjih ishitrenih odluka, tipa moram i trebam,zacrtavanja velikih ciljeva i sa velikim planovima,jedino što želim je i dalje uživati samo u trenutku i da nam se život napokon vrati u neku normalu, to je ono čemu trenutno težim,nadam se da će tako i biti.
Vas sve puno pozdravljam do sljedećeg druženja...udahnite zraka,dajte se pomilovati kojoj zraci sunca i uživajte u šarmu siječanjskog proljeća jer za čas se može okrenuti i stići prava zima.