ponedjeljak, 18. siječnja 2016.

U gostima kod dragih prijatelja...


Ovoga puta vrata svoga doma otvorili su nam naši dragi prijatelji,obitelj Fury.
Tako me veseli podijeliti s vama toplu atmosferu ovoga doma,u kome svaki detalj ima svoju priču,svoju posebnost, stoga nije čuditi što je  ugodno mjesto u kome se istinski prijatno osjećam..nadam se da ćete se i vi sami složiti sa mnom nakon što vam pokažem sve ono što jedan dom čini dom sa pedigreom,stoga krenimo u obilazak..ravno sa ulaznih vrata u prostrani dnevni boravak,pun svjetla zahvaljujući velikim staklenim stijenama koje dijele dnevni boravak od terase i vrta.



Vlasnici svoj dom opisuju kao kombinaciju autohtonog slavonskog i bavarskog štiha kojega je veliki  ljubitelj posebno sam vlasnik,što se jasno može vidjeti po samim detaljima od punog drveta, borovine, zidnim gredama,namještaju..


Vlasnik Zdenko Fury ugledan je gradski veterinar,ali i čovjek sa širokim spektrom  interesa,posebno kreativnim,te okom za detalje,pasionirani sakupljač starina zajedno sa suprugom Bobom  ponosno pokazuju sve ono što su godinama sakupljali putujući  po svuda kao planinari,i kako su umješno dali svome domu poseban pečat kao što je prekrasan zidani kamin na sred dnevnog boravka,koji uspije zagrijati cijeli prostor i daje poseban zimski ugođaj.




Stilski namještaj jednostavno je uklopljen u cijeli ambijent,moglo bi se reći manje je više u ovom načinu opremanja prostora,jer svrha svega kažu vlasnici je jednostavnost. To odaje i karakter njih samih koji su jednostavni,ljubazni ljudi,sa velikom dozom pozitivne energije kojom zrače.



















Kućni ljubimac Njonjo ujedno je i vlasnik svega u kući od kuhinjskog tepiha, do dvojseda u dnevnom boravku i naravno dvorišta,  a Njonjina ljubimica je mačka Đurđa,ona se skrila za vrijeme slikanja, no ipak ju ne smijem zaboraviti spomenuti,jer je dio obitelji.







  Kuhinja..mjesto gdje je uvijek najtoplije..složit ćete se sa ovom mojom konstatacijom,posebno jer ova kuhinja ima rustikalni štih,živu boja na zidovima,puno divnih detalja  i vjerujte mi kada ste gosti ovdje za stolom prepune ruke posla od toga što ćete jesti prvo kada domaćica Boba posluži pun stol jela.







i na kraju idemo na kat,na galeriju u kojoj je postavljena starinska soba,soba sa pričom starom preko sto godina,kada je 1907.iz Budimpešte ova spavaća soba krenula na put preko raznih mjesta do krajnjeg odredišta a to je Osijek..sada je ova soba dobila novu šansu da ugosti one koji u njoj požele prenoćiti.Sve do detalja odiše starinom,miriše na neko divno prošlo vrijeme,ušuškano u perinu i šlinganu posteljinu.Ovdje su slatki snovi.







Na kraju ostaje mi samo čekati proljeće a onda vam pokazati svojevrstan nastavak ovoga posta i prekrasan komadić raja u obliku salaša Fury,mjesta koje vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim.
Hvala našim ljubaznim domaćinima sto su  dozvolili zaviriti nam u svoj dom,ponosna sam imati ovakve kreativce za prijatelje.

nedjelja, 3. siječnja 2016.

Ponovno zajedno..


Znam.. dugo me nije bilo,toliko dugo,čini se kao vječnost.Moj mir i radost nestali su onoga dana kada sam iznenada izgubila svoju majku,moj svijet se potpuno srušio u trenutku.
Kada čovjek doživi takav gubitak tu nema riječi,nema smisla  niti bilo kakve utjehe,tuga tako snažno obuzima ,ona nema rok trajanja,ona je tu a sa njom se učite suživjeti,onako svaki dan,svaki dan..



Ipak ne bih u tužnom tonu,moja mama ne bi tako željela, iako dok vam ovo sve pišem ne vidim tipkovnicu od suza,brišem ih i sjetim se da imam vas,moje drage čitatetelje koji ste mi se rado javljali,brinuli i slali divne riječi utjehe..hvala vam neizmjerno.Zbog vas me eto ponovno tu,ponovno zajedno i ponovno krećemo u godini Novoj sa onim malim,lijepim stvarima koje život ipak čine ljepšim.



Usprkos svemu naš dom je i ove godine zasjao u blagdanskom ruhu,trudila sam se dati sve od sebe da život mora dalje,ma koliko bilo teško..slike će vam reći sve.


Nadam se da ste imali lijepe blagdane,nekada je toliko malo potrebno za sreću uz sebi najdraže.
Možda zvuči isprazno ali istinski je bitno pokazati svojim voljenima koliko su vam bitni dok su kraj vas,reći volim te,značiš ili jednostavno nekoga zagrliti ne procjenjivo je,život je tako nepredvidljiv..zahvalna sam mojoj majci na svemu,sve bih dala da ju mogu zagrliti još jednom,čuti joj glas..ipak zahvalna sam jer  sam imala priliku reći joj" volim te mama" u našem zadnjem razgovoru,niti ne znajući da nam je to posljednje..





Nadam se da me razumijete zašto me ovako dugo nije bilo,tuga je uzela danak,ipak,u svoj svojoj tuzi sretna sam što smo ponovno zajedno,idem dalje i kažem sve je ovo život i suze,i smjeh i bol i sjećanje i ovo sada..želim vam sve najljepše u Novoj godini!
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...