Đurđice & jagode..

Nakon što su kiše danima prale sive dane,konačno je stiglo i sunce,i onaj miris u zraku od procvalih đurđica i prvih domaćih jagoda, doduše prvih domaćih kupljenih na tržnici,ali tako mirisnih i sočnih da vam izmame blaženi osmjeh na lice.
...Jagode i đurđice savršeni par kao najava nadolazećem novom mjesecu,maminom rođendanu,tek ubranim svježim jagodama, božurima,ružama i puno sunca.

Ove godine đurđicama sam zakitila svaki kutak doma,jer ih je tako puno procvalo u vrtu,i to onako ne nametljivo negdje u sjeni bršljana,lagano su im provirivale bijele glavice,ispod mora listova.Prizor  je to koji morate zamijetiti prolazeći kraj njih,ne toliko vizualno,nego po mirisu.

A jagode, u mom vrtu najavljuju dobru berbu. Sa cvjetovima prepune, na gredici,ili u kaljevima sada su pravi ukras,a tek kada stignu prvi plodovi,i to sa sadnica koje ove godine slave svojih punih 50 godina,zaista onda pričam o pravim mirisnim starinskim jagodama.

 Ipak dok ne pristignu jagode iz vrta,savršeno mi prijaju i ove kupovne,nećkam se da li bi pravila kolač ili ih jela svježe posute sa malo šećera,ipak odlučujem se za ovo drugo,najslađi desert  još od djetinjstva.

Vrijeme toliko brzo prolazi,ne mogu vjerovati da je maj na pragu,vrijeme između obaveza proleti dok si lupio dlanom o dlan,tako i ovaj moj današnji post završava sa mirisom  buketića đurđica,pa i laka glavobolja koja mi je prisutna od njihovog mirisa da se izdržati,jer lijepo je osjetiti taj miris,miris koji budi maj,najljepši mi mjesec koji dolazi.