Čarobno..

 Ponekad eto tek tako odlučim da si dan pretvorim u čaroban.Odlazim u vrt,u svoj svijet,sjedam i prepustim se,sasvim jednostavno,ne mislim o teretu koji me pritišće,ne planiram,ne tugujem,ne osjećam gotovo ništa osim ljepote trenutka kakav je upravo sada...i  tako čarolija sama od sebe počne.

Voljela bih vam prenijeti djelić onoga što me okružuje,bijele grane u punom cvatu rascvalih trešanja,grmovi koji su zagrnuli svoje najljepše ruho, mirise,tišinu jutra,prvu rosu i cvrkut ptica sa obližnjeg oraha,ponekada poželim zaustaviti  ovo doba raskoši..pitam se da li sam još ona ista koja vjeruje u svjetlo,i sunce koje je na vidiku?
lome me tmurni oblaci,poneki  je i  slab povjetarac dovoljan da me uzdrma,prepuno je prepreka,ali ista sam slaba i snažna u isti mah , ipak vjerujem da se uvijek iznova vraća svjetlo i vedrina u  život,.

Negdje u bjelini zagubio mi se pogled,mislima sam daleko,zanesena maštom prekrasnog proljeća i jednim ubranim stručićem trešnjinog cvijeta..sve se čini tako spokojno,jedan čaroban dan puštam iz ruke,i radujem se opet  suncu..ista sam,vjerujem u svjetlo i vedrinu i dalje.