Proljetno ožujsko buđenje..

 Ožujak je stigao ,prohladno,britko,prognoze obećavajuće,oblačim jaknu,šal kapu,na noge čizme koje mogu izdržati  dobrano blato i krećem u vrt,"ma nema zime"kažem sebi dok mi hladan zrak brije po obrazima.Ne znam odakle krenuti,imam osjećaj da bih sve odjednom htjela oživjeti,premaknuti,izraditi,ali ok polako ,idem redom,..pribor je tu,škare za orezivanje naoštrene,i prvo ravno ka ukrasnim grmovima,lješnjacima,orezivanje  počinje..polako ali sigurno otvaram novu vrtnu sezonu,i sretna sam do neba,toliko željna mog malog kutka za dušu.

Uspijevam složiti novi mali kamenjar,negdje na jednom dijelu vrta,pomislim da je vrijeme da završim posao,i pođem u kuću,ali..još mi se nametne ono "samo ću još ovo"napraviti.

Zagledam vrt,sve je još neugledno,promrzlo,miris zemlje, teške i natopljene vlagom, osjeti se dok koračam,ali osjeti se i dah proljetnog buđenja,biljke se lagano pokazuju,narcisi jedre,grane lagano pupaju,a sa obližnjeg drveta pozdravlja raspjevana ptičica.U jednom kutku vrta spazim mali grmić visibaba i  u njemu jednu procvalu,totalno upljeskanu zemljom od prethodnih kiša.Nježno ju vadim iz zemlje i stavljam u kalj,svojevrstan mi je simbol vrta koji se budi,bori i započinje novi život.

Moja fascinacija biljkama uvijek je iznova prisutna,gledajući ih tako krhke,neugledne i umorne čudesna je njihova daljnja transofrmacija,crpim njihovu snagu,pomažući sebi da si očistim um od svih nakupljenih negativnosti,i krenem dalje..osjećam proljeće i novu snagu!
U tom zanosu dani mi proletjeli,ne mogu vjerovati da je skoro tjedan dana od moga zadnjeg posta,ali obećano iz prethodnog posta evo i ispunjavam.Dajem recept za divnu Princess vanilu,kolač koji je itekako dobrodošao uz prve najave sunca,jednim klikom OVDJE  na receptu ste,nadam se da će vam se svidjeti u svoj svojoj jednostavnosti.

Želim vam lijep dan i novi tjedan,puno sunca,lijepih misli i ne zaboravite proljeće je tu.