Snijeg,zavejanost i keksići za Djedicu...

Moram priznati da sam totalno pod dojmom ovoga snijega koji nam je jučer stigao.Dan prije sunčan,prelijep,zaista ništa nije upućivalo osim prognostičara koji su davali najave, da bi nam vikend mogao biti ovakav,pretvoren u snježnu zavejanost.Počelo je jučer ujutro,padao je sitni snijeg nošen strašnim vjetrom..rano sam se probudila i kao dijete sjedila i promatrala prvi sloj snijega koji se počeo stvarati..moram priznati da sam mu se opet iznova obradovala.

Nisam mogla ni naslutiti kako je dan odmicao da će snijega pasti baš  toliko.Lopatanje je potrajalo cijeli dan,bilo je to više nego puno posla,pogotovo kako su naši psići ne veliki na svojim nožicama,ali presretni novonastalom snježnom situacijom,trebalo je i njima napraviti put kroz vrt koji je doslovno nestajao pod snijegom.

Ni večer nije donijela smiraj snijega,cijelu noć je nastavio padati.Večer je donijela čarobne prizore na prozorskim staklima,igru leda i svijetla,i onu atmosferu kada ste presretni samo da ste u toplom domu i da sve to gledate vani iz njega, sa šalicom toplog čaja u ruci.

a jutro..jutro je tek donijelo pravo iznenađenje.Kada sam otvorila vrata prema vrtu imala sam što i vidjeti ispred,dobrih 80cm  nanosa snijega koji je napadao tijekom noći,vrt se utopio u snijegu,izgubile su se jučer napravljene staze,snijeg i bjelina su  totalno zavladali.

U vrtu je prekrivena sve do jedne dekoracije koju sam postavila,sada svu dekoraciju čini snijeg sam.Ovih nekoliko slika koje sam jutros napravila,zaista sam se probila teškom mukom kroz vrt ,jer je dubina snijega na pojedinim mjestima zbilja velika,ne moram vam ni spominjati koliko je opet trebalo lopatanja da se dio snijega raščisti.Kao i uvijek snijeg je stigao  za uživanje onome tko ga voli ,a tko ne morat će pričekati plusiće da barem dio njega otope.Ako izuzmemo razmišljanje kako se po ovim uvjetima kretati ulicama i strah od poledice koju najavljuju gadnim minusima,sve u svemu je idilično.

E sada si mislim, izgleda da sam ja ipak onim vanilicama pod snijegom od šećera dobrano prizvala ovaj snijeg,pa rekoh idem to isto pokušati sa keksićima za Djeda Mraza.Znate za ono vjerovanje ostavljanja keksića i čaše mlijeka..mislim da ako ga nečim budem uspjela prizvati bit će to sigurno ovim keksićima jer su neodoljivi potpuno.Imaju u sebi tri vrste čokolade,malo lješnjaka,prhki,mirisni...predivni...

Dijelim recept,neka vam se nađe pa pokušajte i vi ako želite,tko zna možda baš vama uspije dozvati ga da svrati sa poklonima.
 300 g brašna
1 žličica praška za pecivo
250 g rastopljenog maslaca
100 g šećera
1 vanili šećer
50 g tamne čokolade sitno sjeckane
50 g mliječne čokolade
50 g bijele čokolade
3 velike žlice sitno sjeckanog lješnjaka,tostiranog prethodno
2 jaja

Maslac otopiti i prohladiti.Lješnjak istostirati na tavici na laganoj vatri i isjeckati ga.Sve vrste čokolade isjeckati na kockice.
Pjenasto miksati jaja i obje vrste šećera,dodati otopljeni maslac,jedno po jedno jaje,zatim pomiješano brašno i prašak za pecivo,na kraju dodati sjeckanu čokoladu i lješnjak,sve žlicom ujednačiti.
Lim obložiti papirom za pečenje,i malom žličicom vaditi hrpice smjese,svaku hrpicu  formirati u kuglicu i malo ju rastanjiti među dlanovima.Peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 170C 15 min.Hermetički zatvoreni keksići mogu duže ostati svježi i prhki.

Na kraju samo vam mogu poručiti da uživate u njima,ali naravno ostavite nešto i za Djedicu..čuda su moguća!