(S)nježno...

Snijeg je odlučio padati i padati,a ja kao dijete koje stoji uz prozor na vrhovima prstiju gledam koliko ga je..
 sva ta silna bjelina uvijek iznova donese neki novi mir neku posebnu nježnost,baš onda kada se strahovi i brige pišu velikim slovom,kada se sve zasivi,dođe bjelina i razmekša sve,učini čišćim..

Neki dani su tihi poput ovoga snježnog danas,prepuštam se trenutku,onako kako znam i umijem,čini se da je nekada tako najbolje,nema druge,pusti sve...

Čim sunce zasja znam da ću živnuti potpuno,valjda će i brige proći,i sve strepnje i sav napor da se pokrenem iznutra i osjetim da sam živa..zima,se uvukla duboko u kosti,siječanj je  na izmaku uz veliki pozdrav veljači ..sunce će još malo..

dok gledam snijeg zagledam ove moje tek procvale rane žute narcise,bude me,priželjkujem proljeće,vrtim neku melodiju u glavi,snujem i prizivam samu sebe..(s)nježno onako kako i sam ovaj snijeg obgrli sve oko sebe.

Vrijeme za...

Vrijeme za...ugoditi sebi,u svakom smislu te riječi. 

Postoje oni dani i ono vrijeme kada vam se prilike poslože tako da ugodite sami sebi bez obzira na sve,u mome slučaju bez obzira na virozu koja me nikako ne pušta,na činjenicu da imam poslovnih obveza hrpu koje trebam nekako riješiti,bez obzira da je moj mozak naviknut na ugađanje svima,a posljednje mjesto ostavljam sebi..ali ipak dođe sve na svoje pa tako i ja stigoh kod sebe na red..

e sada,za ugoditi sebi ja  ne trebam puno,nego sitnice,ono što volim ,kao recimo..princez krofne

tko ne voli princeze???

volim prve jaglace sa tržnice,miris svježe tek skuhane kave,svoj mir i toplinu doma,one meni drage ljude kojima sam okružena ..

 volim činjenicu da mi za sreću treba tako malo,tu nema puno filozofije.

I dok pišem ovaj post,šćućurena sam ispod toplog prekrivača,neki dobar osjećaj je to dok slušam vani vjetar koji neumoljivo huči cijelo popodne,raduje me i ovaj moj blog i sve ono što vam želim podijeliti za ovo vrijeme dok me nije bilo,pisat ću vam o svemu,zapravo želim vam poručiti da  odvojite vrijeme za sebe,pa makar to bio kratki tren u danu,ali  potpuno vaš tren,uživajte u njemu, i u onome što vas veseli.

Ponovno tu...

Ni sama ne mogu vjerovati koliko je vremena prošlo od moga zadnjeg posta..dugo,zaista predugo,ali u međuvremenu desio mi se jednostavno život,posve zaokupljena nekako hvatam korak sama sa sobom kroz sve,handlam dan po dan,sakupljam pa puštam od sebe,ustajem i padam i sve tako dok ne proleti godina,i ne ne okreneš se evo nas u Novoj,nadamo se boljoj i potpuno vjerujući da je upravo ova baš  ona naša godina po svemu
.Kod nas je dom kao i uvijek ostao po starom,šarmantan i željan prigrliti svakoga u svojoj skromnosti i toplini,posebno u ove  prošle blagdanske dane.

.. za sreću  su dovoljne sitnice,ove moje male sitnice zasigurno donose osmjeh na lice,neka večera u krevetu,lijena predvečerja u toplom domu,dobro štivo u rukama ili nešto slatko na tanjuru..da sve me to čini sretnom.

i eto..ponovno tu,ponovno s vama..moram priznati da mi je trebalo vremena za povratak,a treba ,i vremena da se vratim u štos sa pisanjem i postovima,uhhh toliko mi je drago,ovo je post za probijanje leda,a onda nadam se čitamo se uskoro ponovno,
Hvala svima koji ste sve ovo vrijeme uz mene na ovaj ili onaj način,javljanjem i podrškom,pitanjem da li ću se vratiti i kada, dragi moji čitatelji dali ste mi do znanja koliko je ova moja Blue Hortensia bila inspirativna i zanimljiva svima vama pa i ovo vrijeme dok nije bilo novih postova,ne mogu vam dovoljno zahvaliti, to je istinski motiv da sam ponovno tu...

Made with love..

U ovom postu želim vas upoznati sa meni jako dragom osobom,kreativkom čiji osmjeh govori više od tisuću riječi..Anita Žagar-Brodar "Made with Love",i unikatne dječje igračke koje izrađuje bit će vam nadam se zanimljiva tema.

Naime,krenuti sa pričom o Aniti i igračkama ne bi bilo moguće bez spomena da je tehniku heklanja Anita naslijedila od svoje bake uz koju je još kao djevojčica krenula svoje prve korake sa iglom i vunom.Ljubav se još tada rodila u ranom djetinjstvu ali svoju pravu priliku dočekala je tek nakon što je stalno zaposlenje zamijenila svojom djelatnošću pod nazivom "Made with love",njezina kreativnost tu je dobila puni zamah,izrada originalnih dekorativnih detalja,nakita i ostalog uz igračke čini da su razlog zbog čega se Anita zadovoljno smiješi,jer zaista sve što izradi, izrađeno je sa puno ljubavi i to se osjeti.

Mislim da ću ipak od svega što Anita radi,osobno biti pristrana igračkama.Nisu ovo baš obične igračke,ove igračke pričaju priču koju najbolje osjete sama djeca koja ih požele imati,njihovi osmjesi i radost kada dobiju željenu igračku Aniti su imperativ za dalje.
Moram biti iskrena da ženi moje dobi nije svojstveno željeti igračke,ali tu si  zaista ne mogu pomoći kada sam u Anitinom carstvu.. tako je posebno sve,medići koji očaravaju svojim pastelnim bojama,tu ima svakojakih likova iz bajki,praščića ,mišića,pingvina,strašne likove pretvara  u nježne ,svima njima Anita utjelovljuje život kroz svoje prekrasne izvedbe.

Što biste poželjeli od ovoga svega? iskreno ja bih sve ove igračke..ako poželite potražiti Anitu i njezinu stranicu" Made with love "možete to učiniti na fb kao i  naručiti sve prekrasne unikatne stvari koje nudi.
Želja mi je bila zapravo predstavljajući Anitin rad inspirirati mnoge da krenu za svojim snovima,baš poput nje koja zaista uspješno kroči svojim putem stvarajući nešto što itekako ima kvalitetu i postojanost.

Što još nadodati osim poželjeti Aniti svu sreću u daljnjem radu i reći da sam ponosna imati ovakvu divnu,kreativnu prijateljicu poput nje koja me svaki puta iznova iznenadi svojim novim izvedbama...ponovno ćemo se družiti s njom i  njezinim novim likovima to vam iskreno obećajem!

Soba br 13...

Sigurno ste se zapitali gdje li sam opet toliko dugo? zašto me nema sa po kojim postom ili slikom?..imala sam dobar razlog što me nije bilo, jer vjerujući u ono da se najbolje stvari u životu dešavaju posve slučajno tako sam i ja slučajno postala dijelom jedne šarmantne priče zvane hotel Maksimilian,u ulozi jednog skromnog,novog ali predanog dizajnera interijera koji je sa užitkom odradio  svoju ulogu transformiranja jedne hotelske sobe,koju  sada sa radošću želim podijeliti sa svima vama.
Krenimo zajedno redom  od samoga početka...

Hotel Maksimilian imat ćete priliku pobliže upoznati kroz jedan cijeli post koji će biti uskoro,iskreno mene je ovo šarmantno mjesto vezalo za sebe od prvoga dana kada sam ga posjetila.Toplina simpatičnog hotela sa dušom i obiteljskim ozračjem meni su bili i više nego dovoljni da prihvatim poziv za suradnju.
Krenula sam prema sobi broj 13..,otvorila su se vrata prostora koji sam doživjela na prvu.
Vlasnica je imala početnu viziju sobe,želeći da ona dobije shabby šarm koji je definitivno moj stil koji i sama imam u svome domu,i on mi je jako dobro poznat.
Poslovi su otpočeli vrlo brzo nakon prvih dogovora ..

Najprije je trebalo sanirati  oštećene dijelove na zidovima,i pripremiti ih za ličenje.Zidovi boje vanilije osvježeni su  prugama u pastelno plavoj boji,pruge kao zahvalni detalj shabby stila u ovoj izvedbi dale su potrebnu dinamiku samome prostoru jer se nalaze na zidu ispred kojega je krevet za spavanje..nadalje osmislila sam što je potrebno od svih detalja,floralna tkanina za zastore,dekorativnih tkanina za ukrasne jastučiće,prekrivač za krevet,te  svih onih detalja koji će biti dijelom jedne cjeline..

Krenulo se sa izradom detalja..od drvene police iznad kreveta za spavanje,personaliziranih jastučića,natpisa na drvetu,zidne slike ,svim onim najsitnijim detaljima željela sam postići da ova soba odiše toplinom kakvu mogu stvoriti detalji poput ovih koje sam dodala.

Uslijedilo je završno dotjerivanje sobe..detalji su dobivali svoje mjesto,,

Soba se transformirala u shabby ljepoticu,"tamnica" kako su ranije nazivali ovu sobu dobila je drugo lice,svjetlo i vedrije,onakvo kakvo sam baš zamislila..

Naši osmjesi sve govore,kako bi vlasnica Jasmina rekla"dražesno je sada,dražesno",zastale smo na kraju za divljenje ..zaista sa ponosom moram priznati da smo uspjeli i da sam prezadovoljna,no gosti ipak imaju posljednju riječ na sve urađeno.
.Posao je priveden kraju za nekoliko dana,nakon čega je prostor ubrzo prihvatio svoje prve goste,odnosno gošću.Soba za djevojčice reklo bi se,možda?..ipak i dečkima će biti mjesto gdje se mogu ugodno osjećati.

Tko kaže da je broj 13 nesretan broj? ..meni zasigurno ne,ova soba broj 13 donijela mi je hrpu sreće i istinskog zadovoljstva učinjenim..moj prvi profesionalni angažman,dizajnera i stiliste interijera je upravo odrađen tu..
Šaljem vam pozdrav i poziv da se čitamo i na fb Blue Hortensia je odnedavno i tamo..