Perivoj nekog prošlog vremena...

Da bih vam pobliže prenijela cijeli dojam ovoga posta, pričom ću vas povesti u  neka davna vremena kada je ovim prostorom u kome živim vladala plemićka obitelj Pejačević.
Kada smo prije nekoliko godina doselili u ulicu u kojoj živimo,jedino što sam znala o njoj jest to da je jedna od najstarijih i najdužih ulica u gradu,a dio njezine povijesti ispričao mi je susjed čiji su roditelji starosjedioci i živi svjedoci vremena sa početka 30.-tih godina  prošlog stoljeća,kada su i izgradili svoju obiteljsku kuću.

Bilo mi je zanimljivo saslušati njegovu priču,koju su njemu ostavili njegovi roditelji kao svojevrsno predanje....nekada davno obitelj Pejačević dala je izgraditi dvorac,oko samog dvorca protezao se ogromni perivoj na površini od oko 17ha zemljišta.Pojam perivoja podrazumijeva visokokultivirani zeleni prostor koji je služio kao središnje mjesto društvenih zbivanja u ono vrijeme,prostor u kome su se odigravale predstave,priredbe,održavali koncerti i u kojem se okupljalo gospodstvo i obični puk.
U perivoju su dominirali drvoredi jablana,divljih kestena,javora,velike cvjetne gredice omeđene šimširima,i ogromne aleje ruža.Zaista pravi odmor za dušu.

Perivoj je bio brižno njegovan rukom vrtlara,a obitelji su običavale provoditi nedjeljne šetnje perivojem,duboko zahvalni plemenitim Pejačevićima što su im dozvoljavali ulazak na sam posjed.
Vrijeme je prolazilo i vlasnik je promjenjen,Pejačevići odlaze a s njima i sva ljepota i bogatstvo perivoja,30-tih godina prošlog stoljeća, otpočela je konačna parcelizacija perivoja,sve je uništeno što se tiče biljaka i time je zemljište podijeljeno i dato za izgradnju ulica i stambenih objekata.Tada je iz perivoja nastala i moja ulica u kojoj živim.

Kako smo doselili vrt je bio potpuno prazan bez biljaka i bilo kakvih obilježja da je ovdje nekada postojalo nešto slično perivoju,cijela susjedova priča bila mi je veliki motiv pri uređivanju vrta,opredijelila sam se na mnoge stare vrste biljaka kao što su glicinije,partenocisusi,bršljani,starinske vrste ruža,šimširi..ali tek kasnije kako se naš vrt počeo oblikovati biljkama uslijedilo je pravo iznenađenje.U vrtu su nam počeli nicati mladi izbojci javora iz nekadašnjeg perivoja,zaista je ne vjerojatna moć biljaka koje i nakon toliko godina imaju moć izrastanja,kao da žele dokazati da su ipak unatoč svom uništenju i ljudskom nemaru da se bilo što vrijedno očuva,one same nadmoćnije,i to zaista jesu.Jučer sam našla u vrtu upravo takvu jednu sadnicu malog javora,morala sam ih prorijediti jer ih je mnoštvo ,no ipak ih je ostalo još podosta i niču neumorno.

Usporedno sa biljkama u vrtu  svoje mjesto su našli i stari predmeti.Tako i ovaj stari sink za vodu koji je pripadao susjedima,a koji je služio još od vremena perivoja i divan je spomen jednom vremenu kojega na žalost više nema,ali ipak živo živi kroz naš vrt.,kao i ruže koje si međusobno šapuću priču o velikim alejama u kojima su nekada rasle.