Proljeće je toliko divno samo po sebi,daje toliko puno malih uživanja,samo treba uhvatiti korak,prepustiti se i započeti lagani ples..tiha muzika,ptičji pjev,šapat trave,miris cvijeća,dodir neba..da sve se to može osjetiti baš sada u proljeće.
Moram priznati da katkad izgubim korak,život me dobro očepi,pođem dva koraka naprijed,on me vrati tri u nazad,smijem se i plačem u isti mah,ne dam životu misliti da me umorio pa nastavim dalje,onako potpuno po svom,on me zakovitla,ja se ispravim,baci me na dno, a ja polako ustajem..zastanem,otresem prašinu sa sebe i opet nastavljam..
Vjerujem da ćete razumjeti ove moje riječi koje vam pišem..,plešem i pjevušim dok bijem životne bitke,uživam ipak,osjećam i borim se,ples sa životom nije nimalo lak,ali opet nekako hvatam korak ..osjećam snagu i ljepotu svega ,mog vrta koji kao da ga je netko taknuo čarobnim štapićem,preko noći se pretvorio iz neuglednog u tako moćan kutak koji nadahnjuje, glasnog osmjeha moje prijateljice Nataše koji me ispunjava..osjećaja da volim.
Nevjerojatne su te male sreće,miris jagoda i tek pečenog peciva koje se širi domom,prva zraka sunca koja se probija kroz prozor,ljepota prvog božura,tek ubranog cvijeta..proljeće,proljeće divno..mogla bih nabrajati u nedogled.Stati ću baš tu i ostaviti vam mašti na volju da i sami nabrajete što vas čini sretnim.