Male radosti..

Između dva pljuska kiše birala sam vrijeme za ubrati si koju napupalu granu voćke,onako da ipak podsjeti da je proljeće,da je Uskrs..ipak koliko god je vrijeme bilo loše,negdje na pola između jesensko-zimskog ugođaja, toliko je opet lijepo u domu gdje je zamirisao uskrsni doručak,zašarenio stol bojama i finim jelima,zamirisala je sirnica...i sve je bilo nekako smireno i toplo.

Sirnica.. to je nešto što ću sigurno posebno zapamtiti jer ju pravim prvi puta,u nas nije tako tradicionalna kao u Dalmaciji,ali je  posebno neodoljiv taj ukus slatkog kruha,kako je opisano u receptu "mirišljavo zlato uskršnjeg stola"
RECEPT

Sjedila sam i promatrala ptičice kako se skupljaju i traže zaklon od kiše,ne sjećam se dugo ovako hladnog vremena na Uskrs,jedva  da sam uspjela čupnuti koji  tek procvali cvjetak zumbula koji je kao i ostalo cvijeće izmučen pod teretom hladnoće, snijega i kiše  koji se smjenjuju..ne sjećam se ni sebe izbezumljene od briga koje su me pritisle u posljednje vrijeme, za zdravlje mojih najbližih..

Opet čekam da prođe kiša..
 u jednom kutku vrtu naiđem na grm ljubičica,plavile su se okupane hladnom kišom.Poberem ih nekoliko i smislim da će biti dio prirodne dekoracije za uskrsnu tortu,tako je i bilo.Torta je bila prava zvijezda stola,jednostavno prefina,kremasta,ukrašena ljubičicama,čokoladnim jajašcima i  sa par srcolikih perlica..

 Jednostavno proljetno..

recept za tortu možete pogledati OVDJE

Stol je bio jednostavno ukrašen,bez puno pretjerivanja,prirodni deko ono je što volim,ona grana sa početka priče,da ona je zamirisala cijeli dom,mogla sam u trenutku osjetiti miris pravog proljeća,onoga kakvog svi priželjkujemo,osjetiti male radosti.

Kako je Uskrs sam po sebi simbol nade i rađanja novog života,nadajmo se boljemu,zdravlju za nas i naše bližnje jedinoj zapravo pravoj životnoj vrijednosti..a male radosti one su neizmjerno bogatstvo.