I dok vam ja pokazujem idiličnu sliku iz svoga vrta ,procvale ruže,romantične detalje i spokoj,ne tako daleko od mjesta u kome živim ljudi proživljavaju pravu katastrofu uzrokovanu poplavama.
Gubitak je ogroman,nezamisliv i nekima nenadoknadiv za cijeli život,toliko je tuge,teških priča i slika koje se usjecaju duboko i zaista nikoga ne mogu ostaviti imunim.
Prethodnih dana prateći cijelu situaciju oko poplava u regionu, dešavalo mi se da mi nedostaje pravih riječi za opisati težinu,i bol gledajući ljudsku patnju,ali i vidjeti koliko znači biti čovjek čovjeku,vidjeti solidarnost na djelu i vjerovati da dobri duh u ljudima ipak postoji pored svega onoga lošega.
Na stranici Poplave.hr možete pogledati sve informacije vezane uz poplave,a najviše o dijelu vezanom za pomoć jer to je ono što je sada najpotrebnije,i najmanja pomoć nekome zaista puno znači.
Moram priznati da nisam imala volje prethodnih dana voditi svoj blog,niti pisati o vedrini i nekim sitnim ljepotama,ne samo zato što mi je i dio moje najbliže obitelji izravno bio ugrožen,što su mi mnogi dragi ljudi bili u neprilikama,nego eto nedostajala mi je prava riječ,brige je bilo i previše.
Ipak poslije svake kiše dolazi sunce,tako je i sada slučaj,život se mora nastaviti dalje,iako rane neće biti lako zacijeliti..,samo bih poželjela jedno a to je ne ponovilo se više nikome,nikada!
