srijeda, 27. travnja 2016.

Romantika iz vrta..


Stvarno mi ne zamjerite,toliko želim toga napraviti ovoga proljeća i evo blog mi pati,moj omiljeni kutak žudi za novim postom,novim sličicama,vjerujem i svi vi koji me čitate,želite nešto novo, ali stvarnost je ipak malo drugačija..vrijeme mi pobjegne u svim pravcima,trčim sumanuto u želji da stignem baš sve, zamišljeno se  tupkam po glavi,smišljajući nove projekte,realiziram,pokušavam balansirati između hrpe toga..sigurno vam zvuči poznato jer ste i sami u takvim okolnostima.


Proljeće me toliko obuzme,stvarno i iskreno luda sam od ljepote,mirisa,boja..jedna sitnica čini me sretnom,ali stvarno sretnom to je onaj moj stari prijatelj vrt..toliko mi pruža baš sada kada mi je najpotrebnije..i hvala mu na tome! Ove godine dao mi je puno vrtne romantike..ma sve je to smislio samo za mene,cvjetne ljepote u malim prizorima, uz mirise i sve, baš sve za moju ljubav.














..glicinija u cvatu,rani božuri u vazi,mirisne đurđice,,,cvjetno,nježno,pastelno,meko,mirisno..sve je to veliki poklon,ono što iz dana u dan oplemenjuje i raduje..ovo je vrijeme koje bih poželjela zaustaviti,ovo je vrijeme koje najviše volim,proljeće u svojoj svojoj raskoši.

Uživajte u nadolazećem svibnju,ljepoti,mirisima,i bojama!


petak, 18. ožujka 2016.

U proljeće poželim ..


Čini mi se da s proljeća uvijek poželim neke najljepše želje,onako iskreno iz duše mislim da je u proljeće sve ostvarivo.Zato me prve tople zrake sunca i onaj poseban miris u zraku,potaknu da poželim,poželim da iz naše male radionice izadju novi ukrasni detalji,zečići,leptiri,da mi svaka šetnja donese jednu granu grma koja će procvasti u našem domu..da za jedno obično popodne ispečem neobično divne princeze,da udahnem duboko i prestanem se bojati.



Poneke želje su tako male,ostvarene između dva udaha i širom otvorenih očiju kada ugledam tek rascvali cvijet narcisa, čujem onaj proljetni pjev sa zelenih grana žive ograde..



Ono što najviše želim,čuti majčin je glas,prošetati uz nju našim vrtom diveći se novom proljeću..novo proljeće,prvo proljeće je bez nje,i tuge i želje ostaju..nedostaje prestrašno,trudim se sastaviti djeliće sebe iz nekadašnjih slika,trudim se poželjeti sunce,osmjeh,sreću,samo toliko malo mi treba da budem sretna ..zatvorim oči i sanjarim..tako je lakše kada u proljeće poželim ..


petak, 26. veljače 2016.

Tiha sam..


Napokon sam tu,kao da je jučer bio zadnji post onaj koji sam ostavila u siječnju,a onda red bolesti,obaveza,red bez reda,sa planom i bez plana..dani tako brzo lete.

Priznajem tiha sam,osluškujem dane koje držim između dlanova i pitam se zar je već novo proljeće na pragu? ..


Ponekad sivilo zasivi jako,najjače,ponekad je potrebno tako malo boje i sve je nekako drugačije..sa prvim znacima proljeća i moj dom se lagano budi iz zimskog sna,tako volim taj ritual koji sam navikla,prve proljetnice u kući,pastelno i nježno, čini me smirenom.





Jedna šalica kave,ukusan kolač, ono je malo što daje tako puno..Nadam se da razumijete,nisam  za neke velike riječi,jednostavno tiha sam...tražim svoj mir,liječim rane.Puštam proljeće blizu sebe i grlim ga čvrsto.







 Šaljem vam veliki zagrljaj!


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...