(S)nježno...

Snijeg je odlučio padati i padati,a ja kao dijete koje stoji uz prozor na vrhovima prstiju gledam koliko ga je..
 sva ta silna bjelina uvijek iznova donese neki novi mir neku posebnu nježnost,baš onda kada se strahovi i brige pišu velikim slovom,kada se sve zasivi,dođe bjelina i razmekša sve,učini čišćim..

Neki dani su tihi poput ovoga snježnog danas,prepuštam se trenutku,onako kako znam i umijem,čini se da je nekada tako najbolje,nema druge,pusti sve...

Čim sunce zasja znam da ću živnuti potpuno,valjda će i brige proći,i sve strepnje i sav napor da se pokrenem iznutra i osjetim da sam živa..zima,se uvukla duboko u kosti,siječanj je  na izmaku uz veliki pozdrav veljači ..sunce će još malo..

dok gledam snijeg zagledam ove moje tek procvale rane žute narcise,bude me,priželjkujem proljeće,vrtim neku melodiju u glavi,snujem i prizivam samu sebe..(s)nježno onako kako i sam ovaj snijeg obgrli sve oko sebe.