ponedjeljak, 24. veljače 2014.

Mali pink projekt...


Bolesna sam, i to propisno!..temperatura,grlobolja,neki ružni teški  kašalj i što šta još jednostavno su me slomili,izgleda mi je stiglo na naplatu sve ono što sam proteklih mjeseci prolazila,sva iscrpljenost onaj pravi psihički i fizički umor sada su se sastali u ovoj jakoj virozi koja me jednostavno lako ne pušta,moram priznati da ovakvo što ne pamtim unazad nekoliko godina,ali dobro što je tu je,okružena hrpom lijekova,čajeva, potrošenih maramica smišljam kako prikratiti vrijeme,jer mirovanje nikako nije moj stil,ali u poziciji sam da nemam puno izbora.






Mislim,mislim  i razmišljam što bih mogla napraviti,a da mi  ne iziskuje prevelik napor,da je slatko oku i da mi bude praktično..i eto ga, smislila sam, mali pink projekt u obliku drvene kašetice koja je dobila novi izgled upravo je dobio svoju premijeru.


Znači što je potrebno..zapravo ništa posebno,jedna drvena manja kašeta,malo akrilne boje,četka za premaz i vaša mašta.Ja sam imala potrebu za pink bojom,bliži se proljeće,i baš mi ta boja fantastično prija u to vrijeme posebno,malo točkica,koje slovo i to je to..slatko za oko,jednostavne izrade,a praktično,praktično naravno..poslužiti može i kao tacna,i kao dobar poklon kada se natrpa sitnicama,i kao ukras balkona za prve cvjetnice...mašti na volju!



I evo tko kaže da kada si bolestan ne možeš biti i produktivan hmmmm??..ja sada idem popiti koji gutljaj toplog čaja,jer između ostaloga što mi sada najviše nedostaje jest moj glas koji je netragom nestao prije par dana,i čuje se samo neka čudna škripa,znam da će se moja jača polovica barem odmoriti jer šutim,ali stvarno želim svoj glas natrag,zajedno s njim i zdravlje..budite mi zdravi samo vam to želim, i naravno koji  mali projekt pa i ne mora biti pink!


ponedjeljak, 17. veljače 2014.

Visibabe..proljeće na vidiku!


Sa pojavom prvih visibaba u vrtu,uvijek mi dođe neka posebna nježnost,vrt se polako budi, a visibabe su  prvi  pravi znak za to da je proljeće na vidiku.Jednostavno ih volim..,nema kutka u vrtu gdje im se bijele glavice ne pojavljuju,ali ipak najdraže su mi kada ih skupno presadim u kakvu posudu ili kada se kočopere iz starih cipela..



Visibabama se uvijek divim bez zadrške,toliko,krhke,nježne a zapravo jake i postojane sa pravom gracioznošću pravih dama,jedino mi je uvijek to njihovo ime bilo prejednostavno ,ali ime im ne umanjuje ljepotu to sigurno.

Veljača je donijela krasne dane,šetajući kroz vrt ,polako ali sigurno pravim prve planove,svaka godina donese nešto novo u vrtu, a ova godina donijela je pregršt visibaba,a dalje..hmmm bit će opet lijepo to je sigurno,što će biti novoga, neka to ostane za neki novi post...uživajte u visibabama,proljeće je na vidiku to je sigurno!





ponedjeljak, 10. veljače 2014.

Čokoladni poklon od srca ..


Ovaj post  dugo je čekao na svoju objavu,gotovo tri mjeseca..čekala sam neki svoj malo bolji trenutak  za posvetiti punu pažnju prekrasnom poklonu drage Branke,koji je bio dio darivanja na njezinom blogu Home.madeB a koji sam ja  kao prava VELIKA čokoljupka osvojila.Malo je reći  da sam bila presretna taj tren tada kada sam shvatila da  knjiga čokoladnih recepata,čokoladne praline i praktična špatula za kolače idu baš meni,ali  nedugo za tim veseljem osvojenog poklona, sunce su mi zakrili tamni oblaci,i koliko god obožavala i čokoladu i pravljenje kolača i sve ono u čemu sam do tada uživala,nisam imala  više volje ni za što.


Htjela bih vam prenijeti i koju iskrenu riječ o Branki,jednoj divnoj,ženi,koja svoju emociju i posebnost zna pretočiti u svoje najljepše marmelade po kojima je nadaleko poznata,svi mi blogeri koji svratimo na njezin blog uvijek ostajemo bez daha kombinacijama koje čini u svojim čudesnim marmeladama,kod Branke uvijek zamiriše jug,prepuno je boja,sunca,topline,ali nisu samo marmelade te koje krase Brankin kutak,tu su i jela,i kolači koje bi i one  najsitije natjerali istog momenta u kuhinju,što je kod mene vrlo čest slučaj nakon posjete Brankinog bloga.


Ali kako to već  biva,vrijeme prolazi,oporavak je na vidiku,i ipak bolji tren je tu,tako i ja uzimam u ruke  svoju čokoladnu knjižicu,ali i praline koje su malo reći izvrsne..listajući i gledajući slike,stvarno sam raspamećeno zurila i razmišljala što odabrati,privlačili su me i tartovi,i torte i deserti i keksići..ali odlučila sam se za damske poljupce.



Damske poljupce tako divne,starinskog štiha keksiće koji su slijepljeni dva i dva čistom čokoladom,puni ukus ljepote.


E sada nadalje preostaje mi isprobati još koji receptić,probati uklopiti Brankine marmelade  u jedan od njih,i nastaviti uživati u ukusu čokolade.Ovim darivanjem nisam samo dobila ovaj krasan dar,nego i jedno krasno prijateljstvo,toplu riječ od Branke kada mi je samo tople i umirujuće riječi  najviše trebalo..još jednom hvala ti draga Branka na ovom čokoladnom poklonu koji si mi darovala od srca.Čokolada i ja smo u vječnoj ljubavi to je definitivno.



Složit ćete se sa natpisom koji slijedi..


Uživajte u čokoladi bez grižnje savjesti,kažu svaki zalogaj čokolade vraća vam dječji osmjeh na lice,pa isprobajte,što je ljepše od toga!


nedjelja, 2. veljače 2014.

Kada posložim misli na svoje mjesto..



Nekada trebam posve malo za posložiti svoje misli na svoje mjesto..posložiti si misli,čini se nemoguće poslije svega što mi je bilo na pameti posljednjih mjeseci,brdo emocija koje blokiraju,negativnog,strepnje i osjećaja bespomoćnosti..ipak nije sve idealno ni sada,osjećam još grč,,ali ruku na srce  ide na bolje čini se.,čim osjetim samo malo ugode uokolo sebe,pogledam plavu presličicu koja je procvala baš sada kao da je znala da mi treba plave ljepote,prolistam par listova sa dobrim idejama,zavaljena u fotelju  smišljam svoj bijeg ..misli se slažu same od sebe..odmaram u pravom smislu te riječi.



 Zbilja volim ukrasti za sebe ovaj trenutak kada mi je tako slatko pobjeći na jedno popodne od svega,pobjeći a da se zapravo nigdje ne pomaknem,...smislila sam bijeg koji ne traži puno,a toliko puno daje..misli ovaj puta bojim u plavo,protkane nadom da će mi  neke moje male želje biti ispunjene,želje koje samo ja znam i osjetim koliko su  mi ostvarive i zapravo velike.




Vjerujem da svatko od nas ima neki svoj način kako posložiti svoje misli na svoje mjesto..uz neki svoj mali ritual,ili  uz posve neki običan dan u kome odlučite neka bude baš  poseban ..uz neku dobru misao, ostale misli se slažu pozitivno..,uz neke male ugodne trenutke nekada su dani puno lakši  za prebroditi ih i kažem sama sebi .." ipak lakše dišem i mogu dalje!" ..




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...