Čokoladni poklon od srca ..

Ovaj post  dugo je čekao na svoju objavu,gotovo tri mjeseca..čekala sam neki svoj malo bolji trenutak  za posvetiti punu pažnju prekrasnom poklonu drage Branke,koji je bio dio darivanja na njezinom blogu Home.madeB a koji sam ja  kao prava VELIKA čokoljupka osvojila.Malo je reći  da sam bila presretna taj tren tada kada sam shvatila da  knjiga čokoladnih recepata,čokoladne praline i praktična špatula za kolače idu baš meni,ali  nedugo za tim veseljem osvojenog poklona, sunce su mi zakrili tamni oblaci,i koliko god obožavala i čokoladu i pravljenje kolača i sve ono u čemu sam do tada uživala,nisam imala  više volje ni za što.

Htjela bih vam prenijeti i koju iskrenu riječ o Branki,jednoj divnoj,ženi,koja svoju emociju i posebnost zna pretočiti u svoje najljepše marmelade po kojima je nadaleko poznata,svi mi blogeri koji svratimo na njezin blog uvijek ostajemo bez daha kombinacijama koje čini u svojim čudesnim marmeladama,kod Branke uvijek zamiriše jug,prepuno je boja,sunca,topline,ali nisu samo marmelade te koje krase Brankin kutak,tu su i jela,i kolači koje bi i one  najsitije natjerali istog momenta u kuhinju,što je kod mene vrlo čest slučaj nakon posjete Brankinog bloga.

Ali kako to već  biva,vrijeme prolazi,oporavak je na vidiku,i ipak bolji tren je tu,tako i ja uzimam u ruke  svoju čokoladnu knjižicu,ali i praline koje su malo reći izvrsne..listajući i gledajući slike,stvarno sam raspamećeno zurila i razmišljala što odabrati,privlačili su me i tartovi,i torte i deserti i keksići..ali odlučila sam se za damske poljupce.

Damske poljupce tako divne,starinskog štiha keksiće koji su slijepljeni dva i dva čistom čokoladom,puni ukus ljepote.

E sada nadalje preostaje mi isprobati još koji receptić,probati uklopiti Brankine marmelade  u jedan od njih,i nastaviti uživati u ukusu čokolade.Ovim darivanjem nisam samo dobila ovaj krasan dar,nego i jedno krasno prijateljstvo,toplu riječ od Branke kada mi je samo tople i umirujuće riječi  najviše trebalo..još jednom hvala ti draga Branka na ovom čokoladnom poklonu koji si mi darovala od srca.Čokolada i ja smo u vječnoj ljubavi to je definitivno.

Složit ćete se sa natpisom koji slijedi..

Uživajte u čokoladi bez grižnje savjesti,kažu svaki zalogaj čokolade vraća vam dječji osmjeh na lice,pa isprobajte,što je ljepše od toga!

Kada posložim misli na svoje mjesto..

Nekada trebam posve malo za posložiti svoje misli na svoje mjesto..posložiti si misli,čini se nemoguće poslije svega što mi je bilo na pameti posljednjih mjeseci,brdo emocija koje blokiraju,negativnog,strepnje i osjećaja bespomoćnosti..ipak nije sve idealno ni sada,osjećam još grč,,ali ruku na srce  ide na bolje čini se.,čim osjetim samo malo ugode uokolo sebe,pogledam plavu presličicu koja je procvala baš sada kao da je znala da mi treba plave ljepote,prolistam par listova sa dobrim idejama,zavaljena u fotelju  smišljam svoj bijeg ..misli se slažu same od sebe..odmaram u pravom smislu te riječi.

 Zbilja volim ukrasti za sebe ovaj trenutak kada mi je tako slatko pobjeći na jedno popodne od svega,pobjeći a da se zapravo nigdje ne pomaknem,...smislila sam bijeg koji ne traži puno,a toliko puno daje..misli ovaj puta bojim u plavo,protkane nadom da će mi  neke moje male želje biti ispunjene,želje koje samo ja znam i osjetim koliko su  mi ostvarive i zapravo velike.

Vjerujem da svatko od nas ima neki svoj način kako posložiti svoje misli na svoje mjesto..uz neki svoj mali ritual,ili  uz posve neki običan dan u kome odlučite neka bude baš  poseban ..uz neku dobru misao, ostale misli se slažu pozitivno..,uz neke male ugodne trenutke nekada su dani puno lakši  za prebroditi ih i kažem sama sebi .." ipak lakše dišem i mogu dalje!" ..

Bjelina...

Toga dana nebo je zasivilo,vjetar je počeo nositi nositi pahulju za pahuljom, a ono dijete u meni naslonilo je glavu uz  prozorsko staklo i veselilo se onome što vidi..napokon počinje bjelina.

Do jutra vrt je ogrnuo svoj bijeli plašt,mirno je,..volim kada sve utihne pod bjelinom,kada se svaki,ali  baš svaki zvuk zavuče pod snijegom,samo ostaje lagana škripa pod stopama dok koračam.Udišem zimsku svježinu,gledajući vrt uokolo sebe,šalica čaja u ruci za šetnju,psi u igri,snijegom prekriveni grmovi,a  snijeg polako pada..dovoljan razlog za reći ..divno je!

Dijete u meni nikada neće prestati voljeti ovakve trenutke, prve pahulje,osjećaj bjeline i mira i jedan običan zimski dan pretočen u sliku za pamćenje..