Odbrojavanje do Božića...

Ovakvi predbožićni dani dođu kao savršeni bijeg od svega kroz ove malene,sitne,slatke stvari kao što su dekoriranje doma,pečenje kolačića,smišljanje božićnog menija i sveg ostalog vezanog za ove posebne dane u godini.Odbrojavanje do Božića je otpočelo, on  se približava  i valja ga dočekati spremno unatoč svemu.
Vjerujem da su mnogi od vas vrijedni,da se pune kutije sa keksićima,pripremaju darovi,nekako bit svega je uživati u trenutku koliko god se to može.

Krenimo sada  zajedno,a ja ću vam pokazati kako sam ja uživala u trenutku radeći na tome da božićni duh pustim u dom,od sitnih detalja dalo se štošta sklopiti u jednu toplu priču,nadam se da će vam se svidjeti.

Kod mene je red dekoriranja,pa pečenje keksića i tako redom..od prijateljice Goce dobila sam savršen recept za speculaas keksiće koji su dobili oblik pahulja,kada ih već nema vani neka barem budu na božićnom tanjuru...ne znam da li sam ičim tako dobro zamirisala kuću kao ovim keksićima dok su se pekli,voljela bih kada bih mogla samo trun ove arome prenijeti i vama, potpuno su savršeni  ukusom.
A onda opet dekoriranje.. hodnik je dobio svoj zimski izgled...

Drvo i prirodni dekor kao što je svježi mini borić je ono čime sam ove godine htjela ukrasiti dom,a tu su i jedne stare klizaljke koje su svoje mjesto našle na vješalici, fascinira me pomisao kako su bile dobar predbožićni  ulov na jednoj tržnici starina,kupljene za pre sitne novce, a tek što bi one mogle ispričati o ruskim zimama jer su stigle iz Lenjingrada sa izbledjelim datumom proizvodnje,..naravno odmah su tu slike ruskog snijega,bajki i neke topline koja ide uz to sve.

Ovo je tek dio, zaokružit ćemo cijelu božićnu priču iz našeg doma za koji dan,  nastavak slijedi..sada vas pozdravljam i krećem dalje,dekoriranje,pečenje keksića,i štošta još.
Lijep vam pozdrav!

Neki poseban tren sa malo vedrine..

Nekako mislim da su mi ružne okolnosti koje su mi se posložile ukrale Božić.Danima nisam imala osmjeha na licu,dani su mi kao u nekom snu,bez osjećaja da je predblagdansko vrijeme,da imam volje urediti dom,da sam prepuna ideja..ništa,ravna crta..ipak nedjelja je,dom sam zamirisala nedjeljnim ručkom,mirišu keksići i toplo je u duši ,onako baš kako je i bilo ranije,dugo se nisam osjetila baš ovako kao danas,čini se da je kao nekada, da ipak ide na bolje,iako je još puno trnja pred nama jer najteže je kada gledate da  je u patnji netko tko vam je sve na svijetu,ali ipak nadam se i to će proći,moj dobri duh me pored svega ne izdaje.

Vjerujem u taj poseban tren sa malo vedrine,koji kada naiđe treba iskoristiti,time vođena krenula sam napokon u svoj dom pustiti malo božićne atmosfere,posložiti par dekoracija onako kako sam poželjela ove godine,skromno i sa željom da nam donesu ljepše trenutke.

Ponijeli su me vaši divni komentari na mome zadnjem postu,osjetila sam svaku riječ,dobru želju,zagrljaj i znajte da mi je značila neopisivo sva vaša pažnja...,u ovome trenutku nemam dovoljno riječi kojima bih vam zahvalila,ali vjerujem u anđele a vi ste mi dokazali svojom pažnjom da ste baš to...hvala vam svima dragi moji !

Advent i neki teški trenuci..

Vrijeme između objave zadnjeg posta dobrano mi se oduljilo,ali i donijelo meni i mojoj obitelji neke teške trenutke kroz koje trenutno prolazimo.Kada vas zadesi nešto ružno,tada imate osjećaj da je vrijeme jednostavno stalo,sve se svodi na ono trenutno,nema tu pametnog odgovora,jednostavno dovoljan je trenutak i da vam se život okrene totalno naopačke..ali mora se dalje,i na ovaj post sam se odlučila sa teškom mukom,ali ipak kada sam upalila prvu adventnu svjećicu osjetila sam trunku nekog raspoloženja i onoga ozračja koje od sada slijedi, i vjere u bolje.

Moram priznati da mi je i prizor prošlo tjednog prvog snijega stavio osmjeh na lice,svaka pa i najmanja sitnica koju možda prije ne bih ni zamijetila sada mi je više nego potrebna da me osnaži,da pogledam uokolo sebe i kažem  si "dobro si!!!",nekome si tako jako potrebna kao oslonac i za njega moraš biti jaka..i tako prođe dan za danom.

Htjela bih vam svima zahvaliti  na komentarima na prethodnom postu,i zamoliti vas za razumijevanje što nisam bila u prilici redovno obići vaše blogove,ali čim  prije mi situacija dozvoli ,učinit ću to,jer vaši blogovi su mi zaista prava oaza u kojoj nalazim neki svoj mir.
Lijep vam pozdrav uz jednu lijepu misao Marie Curie koja mi se ovih dana stalno vrzma u glavi
"Ne bojte se ničega u životu, nego ga samo pokušajte razumjeti"