Neki poseban tren sa malo vedrine..

Nekako mislim da su mi ružne okolnosti koje su mi se posložile ukrale Božić.Danima nisam imala osmjeha na licu,dani su mi kao u nekom snu,bez osjećaja da je predblagdansko vrijeme,da imam volje urediti dom,da sam prepuna ideja..ništa,ravna crta..ipak nedjelja je,dom sam zamirisala nedjeljnim ručkom,mirišu keksići i toplo je u duši ,onako baš kako je i bilo ranije,dugo se nisam osjetila baš ovako kao danas,čini se da je kao nekada, da ipak ide na bolje,iako je još puno trnja pred nama jer najteže je kada gledate da  je u patnji netko tko vam je sve na svijetu,ali ipak nadam se i to će proći,moj dobri duh me pored svega ne izdaje.

Vjerujem u taj poseban tren sa malo vedrine,koji kada naiđe treba iskoristiti,time vođena krenula sam napokon u svoj dom pustiti malo božićne atmosfere,posložiti par dekoracija onako kako sam poželjela ove godine,skromno i sa željom da nam donesu ljepše trenutke.

Ponijeli su me vaši divni komentari na mome zadnjem postu,osjetila sam svaku riječ,dobru želju,zagrljaj i znajte da mi je značila neopisivo sva vaša pažnja...,u ovome trenutku nemam dovoljno riječi kojima bih vam zahvalila,ali vjerujem u anđele a vi ste mi dokazali svojom pažnjom da ste baš to...hvala vam svima dragi moji !

Advent i neki teški trenuci..

Vrijeme između objave zadnjeg posta dobrano mi se oduljilo,ali i donijelo meni i mojoj obitelji neke teške trenutke kroz koje trenutno prolazimo.Kada vas zadesi nešto ružno,tada imate osjećaj da je vrijeme jednostavno stalo,sve se svodi na ono trenutno,nema tu pametnog odgovora,jednostavno dovoljan je trenutak i da vam se život okrene totalno naopačke..ali mora se dalje,i na ovaj post sam se odlučila sa teškom mukom,ali ipak kada sam upalila prvu adventnu svjećicu osjetila sam trunku nekog raspoloženja i onoga ozračja koje od sada slijedi, i vjere u bolje.

Moram priznati da mi je i prizor prošlo tjednog prvog snijega stavio osmjeh na lice,svaka pa i najmanja sitnica koju možda prije ne bih ni zamijetila sada mi je više nego potrebna da me osnaži,da pogledam uokolo sebe i kažem  si "dobro si!!!",nekome si tako jako potrebna kao oslonac i za njega moraš biti jaka..i tako prođe dan za danom.

Htjela bih vam svima zahvaliti  na komentarima na prethodnom postu,i zamoliti vas za razumijevanje što nisam bila u prilici redovno obići vaše blogove,ali čim  prije mi situacija dozvoli ,učinit ću to,jer vaši blogovi su mi zaista prava oaza u kojoj nalazim neki svoj mir.
Lijep vam pozdrav uz jednu lijepu misao Marie Curie koja mi se ovih dana stalno vrzma u glavi
"Ne bojte se ničega u životu, nego ga samo pokušajte razumjeti"

Nešto malo između jeseni i zime..

Prenuo me datum na kalendaru..zabezeknuto gledam brojku koja pokazuje da smo već dobrano zagazili u kasnu jesen i sve smo bliže zimi i blagdanima,iskreno sve mi se to nekako munjevito odigrava,..vrijeme koje leti,ja između toga svega,ono nešto malo između jeseni i zime,baš to je vrijeme koje volim..,vraćam zvijezde u  svoj dom,češere i one sitne detalje koje najavljuju onu posebnu toplinu, osjećam da je zima na pragu a sa njom i blagdani..

Hortenzije su pobrane i osušene,neki krug koji otpočne u proljeće  zatvara se upravo sada,vrt miruje a dom preuzima glavnu ulogu.Posve me privlači svaki slobodan trenutak proveden u toplom domu,zavučena  ispod  dekice,zamirisan tren nekim finim,toplim pecivom i čini se da je baš sve tako idealno, iako, naravno da nije, ali dobro je vjerovati i prepustiti se..volim taj mali bijeg  koji je samo moj,a puno riječi mi uopće nije potrebno za ponijeti sobom, osluškujem u miru svoje misli.

Dok okrećem još jedan list časopisa misli su kreativne,inspiracije mi ne nedostaje,nadam se da ćemo zajedno podijeliti neke od njih.. nove,dobre ideje za nadolazeće dane ono su što nam iznova daje elan da stvorimo sebi naše male,mirne oaze za blagdansko uživanje.