Kada je dan kišan ,siv i dosadan..

Dan je tako siv, hladan,kišan,neka sjeta dolazi sama od sebe..

osjećam da mi treba nešto lijepo oku,ugodno duši,neki mali znaci da sam neporažena od kišne kapi,da sam mirna,da sam tu u toplom domu i razmišljam u boji.Volim miris toplih kroasana,boju šipka u šalici čaja,trpki okus rumene jesenske jabuke,plamen svijećice koji mi obasjava stol..mir je.

U glavi mi se vrti neki film o negdje i daleko,ali tu sam samo i sada ..sa radija poznata stara dobra laganica,atmosfera je prilično dosadna,a ta dosada tako mi prija,naizmjenično prebirem po detaljima,stavljam bijelo,roza,crveno..slagala bih kada bih rekla da sam puna elana,ali kriv je dan kišan,siv i dosadan.

U mislima sam negdje daleko,držim vrijeme između dlanova maštajući o suncu,mirisu vjetra,prvim pečenim kestenima,o večernjim ulicama grada opustjelim od kiše,zagrlim svoje male melankolije i uživam u dosadi jednog kišnog,jesenskog dana.

Čari domaće kuhinje..

Stara izreka kaže da dobra hrana drži tijelo i duh na okupu.
Uz tu izreku kreće i moj današnji post sa mirisom jeseni,vrganja,i domaće tjestenine na tanjuru..,u kuhinji smo!

U mojem slučaju dobroj hrani su temelji u mome djetinjstvu a nadogradnja je stalna.Neki najljepši trenuci za mene su bili provedeni uz baku i mamu u kuhinji,gledajući njih,sa koliko osjećaja pristupaju pripremanju obroka,koliko ljubavi se može pokloniti jednom običnom jelu  da ono zasja u najboljem izdanju,zaista sam kuhinju još tada doživjela kao svojevrsnu umjetnost,posebno pripremanje domaće tjestenine,e to mi je bilo posebno,vrijedno pravog divljenja,jer sve je to izradila samo precizna ruka
Moja mama je nadalje najzaslužnija za moj dobar pravac u kuhinji,uvijek kažem nije što je moja mama,ali zaista dobro i predano kuha.Kod nje nikada nije postojao termin"ne mogu" ,"neda mi se" jelo ili kuhaš sa ljubavlju ili se ne hvataj kuhače,vrlo jednostavna filozofija..znalo se da ako su u pitanju jela koja zahtjevaju da  tjestenina bude domaća,tada se ona pravi,nema tvorničke.Taj imperativ sam i sama preuzela od mame,iako se mnogi znaju vaditi, živimo u brzim vremenima,nema se vremena za ništa a kamoli za mijesiti tijesto, a mnogi tako misle i za kuhanje općenito, baš nekako i ne priznajem to..za običnu domaću tjesteninu zaista ne treba puno vremena samo volje,kao i za kuhanje,a ukus on vam sam govori u prilog svemu ovome o čemu pišem.

Ovih dana pod ruku su mi došli krasni,svježi vrganji,nekako se samo po sebi nametnula domaća tjestenina sa vrganjima i vlascem,jelo koje je toliko jednostavno a vrijedno obožavanja.
Najprije sam krenula od tjestenine,kako bi ju Talijani nazvali," pasta fresca",svježa tjestenina daje onu posebnost jelu,onu slast i ukus koji se s pravom naziva čarima domaće kuhinje.
Volim osjećaj kada su mi ruke u brašnu,to ne prepuštam stroju,to je ona klasika koju nosim iz bakine kuhinje,ruke u tijestu i dobra stara tradicija mješenja tjestenine se nastavlja.

Za tijesto je potrebno 1 jaje na 100 g glatkog brašna,malo soli,žličicu maslinova ulja radi čvrstoće tjestenineZamijesite  tijesto od navedenih sastojaka,i to mijesite najmanje 10 min.sve dok ne bude glatko,čvrsto i elastično i uz pomoć stroja za tijesto razvucite ga,ako vam je rasukač draži može i tako.

Tanko razvaljano tijesto narežite na duge rezance, i ostavite ga prosušiti kojih 15-ak min.

Za to vrijeme 200 g vrganja prebrišite i narežite ih,operite svežnjić vlasca i sitno ga nasjeckajte,usitnite manju glavicu crvenog luka i 1 češanj češnjaka..

U posudu staviti žličicu maslaca i dvije žlice maslinova ulja, dodati obje vrste luka i pirjati sve dok ne omekša,dodati nasjeckane vrganje,i na laganoj vatri nastaviti pirjati ih,dodati papar i sol.Tjesteninu skuhati u puno slane ključale vode,za domaću tjesteninu vrijedi kuhanje od svega 2-3 min,tjestenina mora ostati al dente,što znači kada ju probate da bude lagano tvrda na zagriz.
Pirjanim gljivama dodajte oko 2,5 dl vode u kojoj se kuha tjestenina.
Da biste zaustavili kuhanje sklonite posudu sa vatre i dodajte malo hladne vode,zatim ocijedite tjesteninu i dodajte ju gljivama,primješajte i 1 dl vrhnja za kuhanje,isprobajte još jednom slanoću,primješajte vlasac i poklopljeno ostavite još par minuta prije serviranja.

na kraju samo ću vam reći dobar tek !..,tanjur je pun a užitak domaće kuhinje je ravno pred vama!

Jesenski cvjetni vjenčić..

Kada zasja sunce nakon kišnog dana,i uhvati se slobodan tren najljepše ga je provesti u vrtu,zaposliti ruke, odmaknuti misli od svakodnevnice,i osjetiti ugodu  rano jesenjeg sunca.Upravo tako provedeni dan donijeo mi je jedan zgodan vjenčić od hortenzija i šipka.
Pokazat ću vam kako ga isplesti,zaista nije teško, u par koraka plodovi jeseni i cvijeće mogu postati jedan zgodan detalj koji će vam dugo krasiti vrt,balkon ili dom.

Najprije iz komada žice odredite duljinu onoliku koliko želite veličinu vjenčića.Žicu zamotajte u krug i učvrstite krajeve.

Žicu obmotati mahovinom i uz pomoć tanke žice ili špage učvrstiti ju,zatim uzmite nekoliko krupnih cvjetova hortenzije razdijelite joj cvjetove na manje stručke i postavljajte ih gusto jedan do drugoga po žici sa mahovinom,učvršćujući je što jače tankom cvjećarskom žicom ili špagom.

Nakon što se postavi hortenzija, dodaju  se bobice,plodovi,npr.šipak,mini tikvice itd.. ili po vašoj želji ona vrsta biljaka koje će lijepo izgledati i nakon što se vjenčić bude osušio.

Moram priznati da posao nije bio težak,naprotiv uživala sam dok sam izrađivala ovaj vjenčić,a posebno mi je sada lijep detalj kada sam njime ukrasila jednu staru dasku koja služi zapravo kao držač vrtne lanterne.

U lanternu se umjesto svijeće uselila mahovina i jedna puževa kućica,društvo joj prave ukrasne tikvice.. a jesenske anemone daju onaj nježni ton vrtu koji je tipičan za njih u ovo vrijeme dok suncokreti  još dozivaju sunce.Ugodno je..
Lijepe dane sa puno sunca i vama želim, imate li volju ispletite jedan vjenčić i uživajte!