Kada je dan kišan ,siv i dosadan..

Dan je tako siv, hladan,kišan,neka sjeta dolazi sama od sebe..

osjećam da mi treba nešto lijepo oku,ugodno duši,neki mali znaci da sam neporažena od kišne kapi,da sam mirna,da sam tu u toplom domu i razmišljam u boji.Volim miris toplih kroasana,boju šipka u šalici čaja,trpki okus rumene jesenske jabuke,plamen svijećice koji mi obasjava stol..mir je.

U glavi mi se vrti neki film o negdje i daleko,ali tu sam samo i sada ..sa radija poznata stara dobra laganica,atmosfera je prilično dosadna,a ta dosada tako mi prija,naizmjenično prebirem po detaljima,stavljam bijelo,roza,crveno..slagala bih kada bih rekla da sam puna elana,ali kriv je dan kišan,siv i dosadan.

U mislima sam negdje daleko,držim vrijeme između dlanova maštajući o suncu,mirisu vjetra,prvim pečenim kestenima,o večernjim ulicama grada opustjelim od kiše,zagrlim svoje male melankolije i uživam u dosadi jednog kišnog,jesenskog dana.