Nekoliko procvalih pupoljaka božura i jedan stari kofer u novom ruhu tema su ovoga posta..
Jako volim stare stvari,kofere posebno,imaju uvijek neku posebnu priču koju nose sobom,prevalili su puno toga,vidjeli,putovali i na kraju se smjestili na nečiji prašnjavi tavan na kome su dočekali sudbinu da budu odbačeni.Tako je bilo i sa ovim koferom kojega je susjeda prije neki dan ostavila na hrpu za odvoz glomaznog otpada,ali ipak priča je malo drugačija umjesto da je odbačen.
Sasvim slučajno ugledala sam ga na vrhu gomile, mahnula susjedi i otrčala po njega,ne vjerujući svojim očima da sam naišla na takvo malo blago.
Zahvalila sam joj i uzela ga,na čega je ona začuđenim pogledom odgovorila meni i suprugu "djeco u čemu vi vidite ljepotu"..e to je bilo dobro pitanje,,...no kofer je bio još u dosta dobrom stanju,ako se izuzme nečistoća po njemu od nakupljene prašine,par zahrđalih dijelova,ali sve zajedno nije bilo tako strašno.
Krenuli smo na posao,temeljito čišćenje,lagano brušenje zahrđalih dijelova i na poslijetku bojanje u bijelo akrilnom bojom.
nije puno trebalo da se iz neuglednog tamnog,prljavog kofera pretvori u jedan lijepi romantični detalj doma..smjestila sam ga na pod.
Uz božure zaista je potpuno romantično.,a kofer ,u njega se smjestilo nekih starinskih detalja,knjiga,starog notnog papira,po koji osušeni cvijet,meni drage sitnice,mrvica nostalgije i lijepih uspomena.
Božure obožavam,njihove cvjetove i njihovu simboliku,svojstvo starinskog cvijeta koji su pravi ukras vrta posebno cijenim.Za nekoliko dana procvjetat će moji cijeli grmovi božura u vrtu,kiša ih je malo usporila ali nadam se da će biti opet prekrasno raskošni za vrijeme cvatnje,svibanj je njihovo vrijeme.
Dok ne procvatu u punom sjaju uživam u ovih par ubranih..koferu punom sitnica,i razmišljanju u čemu sve vidim ljepotu,vidim je u puno toga i to me čini sretnom..želim vam lijep dan!
Jako volim stare stvari,kofere posebno,imaju uvijek neku posebnu priču koju nose sobom,prevalili su puno toga,vidjeli,putovali i na kraju se smjestili na nečiji prašnjavi tavan na kome su dočekali sudbinu da budu odbačeni.Tako je bilo i sa ovim koferom kojega je susjeda prije neki dan ostavila na hrpu za odvoz glomaznog otpada,ali ipak priča je malo drugačija umjesto da je odbačen.
Sasvim slučajno ugledala sam ga na vrhu gomile, mahnula susjedi i otrčala po njega,ne vjerujući svojim očima da sam naišla na takvo malo blago.
Zahvalila sam joj i uzela ga,na čega je ona začuđenim pogledom odgovorila meni i suprugu "djeco u čemu vi vidite ljepotu"..e to je bilo dobro pitanje,,...no kofer je bio još u dosta dobrom stanju,ako se izuzme nečistoća po njemu od nakupljene prašine,par zahrđalih dijelova,ali sve zajedno nije bilo tako strašno.
Krenuli smo na posao,temeljito čišćenje,lagano brušenje zahrđalih dijelova i na poslijetku bojanje u bijelo akrilnom bojom.
nije puno trebalo da se iz neuglednog tamnog,prljavog kofera pretvori u jedan lijepi romantični detalj doma..smjestila sam ga na pod.
Uz božure zaista je potpuno romantično.,a kofer ,u njega se smjestilo nekih starinskih detalja,knjiga,starog notnog papira,po koji osušeni cvijet,meni drage sitnice,mrvica nostalgije i lijepih uspomena.
Božure obožavam,njihove cvjetove i njihovu simboliku,svojstvo starinskog cvijeta koji su pravi ukras vrta posebno cijenim.Za nekoliko dana procvjetat će moji cijeli grmovi božura u vrtu,kiša ih je malo usporila ali nadam se da će biti opet prekrasno raskošni za vrijeme cvatnje,svibanj je njihovo vrijeme.
Dok ne procvatu u punom sjaju uživam u ovih par ubranih..koferu punom sitnica,i razmišljanju u čemu sve vidim ljepotu,vidim je u puno toga i to me čini sretnom..želim vam lijep dan!



















